Sutra će žene nanositi ruž boje grijeha.
Muškarci će otvarati boce koje si inače ne mogu priuštiti.
Jagode će biti „romantika“, a ne voće.

Ono što mene zanima je, dan poslije.

Kad ruž ostane na jastučnici.
Kad vino završi na bež kauču koji je plaćen na 24 rate.
Kad čokolada završi na tepihu.

Strast je divna.
Strast je skupa.
Strast ostavlja tragove.

Ljubav možda izblijedi.
Mrlje ne.

Zato postojimo mi.

Ne pitamo tko je bio.
Ne pitamo što je bilo.
Ne pitamo treba li to sakriti.

Mi samo dolazimo.
Operemo posljedice.
I odemo.

Skidanje krivnje, drame i „nije bilo tako kako izgleda“, to još nemamo u ponudi.

Ne vjerujem u ljubav koja traje 24 sata i stane u buket od 19,99 eur.
Ne vjerujem u rezervacije koje spašavaju odnose.
Ni u crvene balone koji glume strast.

Ali vjerujem u prostor.

U stan koji diše.
U kuhinju koja miriše na red, a ne na nečiji pokušaj romantike.
U kupaonicu koja ne nosi tragove tuđe žurbe.
U pod koji ne pamti proliveno vino, ni razbijene čaše, ni konfete emocija.

Čistimo sve osim Vaše savjesti.

Sretno Valentinovo. Vidimo se kad crveno ostane na bijelom.

Zovite u ponedjeljak.