Vrlo prigodno mogu zaključiti da je Monica Geller fulala ceo fudbal. Umjesto šljakanja po restoranima, žena je trebala otvoriti firmu za čišćenje i danas bi imala franšizu na tri kontinenta.

Moram priznati da mi je Monica oduvijek bila nekakav spirit animal. Ona je živjela za čisti stan, ja od čistih stanova živim. Doduše, nisam još došla do faze da mi oko trza jer je netko krivo složio ručnike, ali onaj trenutak kad netko kaže da je pećnica „nedavno očišćena”, a iz nje me gleda Božić 2022., tu se Monica i ja razumijemo bez titlova.

Sigurna sam da bi joj prvih mjesec dana bilo fenomenalno. Kupila bi najbolju opremu, proučila svako sredstvo na tržištu, znala bi sastav svakog deterdženta i iskreno vjerovala da će kvaliteta uvijek pobijediti.

Brzo bi shvatila da ljudi vole pričati kako nemaju vremena za čišćenje, ali imaju vremena objasniti zašto je čišćenje preskupo.Otkrila bi najveću ironiju ovog posla, a to je da ljudi imaju vrlo zanimljiv odnos prema čišćenju: obožavaju rezultat, preziru proces i sumnjaju u cijenu.

Negdje usput upoznala bi i mene. Mislim da bismo vrlo brzo prestale biti konkurencija i postale „friends“.

A nakon tri godine…

Nakon tri godine sjedila bi na kauču, gledala Prijatelje i pisala post o tome kako je možda ipak trebala otvoriti restoran.