Ne mislim na muža, ženu, djecu i psa. Mislim na onu živinu koja živi po vašem „fensi“stanu dok vi glumite luksuz, estetiku i organiziran život. Grinje, bakterije, mrtve stanice kože, znoj, masnoća, pelud, dlake…

Naravno, svi misle da je njihov stan čist. Jer „nije prljavo“. Perete čašu nakon jednog soka, ali madrac na kojem provoditetrećinu života niste nikada očistili niti vam je to u planu. Bojite se duhova, a na tom istom madracu grinje vam svaku noć organiziraju all-inclusive buffet od mrtve kože. Ful romantično. Čudite se alergijama, kašlju, umoru, glavoboljama i „nekom zraku u stanu“. Nije zrak, to je ekosustav tj. ignorirani život koji se godinama razvija po rubovima vašeg komfora.

„Ali mi redovito usisavamo.“ Da, sredinu sobe, ono što vidi ljudsko oko i eventualno svekrva.

Trošite na skincare rutine da biste izgledali mlađe, a spavate na jastuku koji u sebi ima više života nego prosječno selo u Lici. U ormaru Gucci, Armani, Max Mara posloženi po bojama, a na vrhu ormara sloj prašine debeo dva prsta. Dyson od 900 eura parkiran u kutu stana kao statusni simbol. Ali kantu tog istog Dysona nitko nije oprao otkad je kupljen pa unutra već nastaje nova civilizacija. Perete ruke antibakterijskim sapunom od lavande i eukaliptusa, a tipkovnica laptopa izgleda kao Petrijeva zdjelica.

Obožavam te luksuzne, sređene, estetski osviještene stanove. Sve je beige, sve miriši na „white musk & cashmere“, na stolu knjiga koju nitko nije pročitao, pokraj nje svijeća od 70 eura. Kuhinja puna organskih, bio i gluten free proizvoda, a onda pogledaš napu i vidiš maščobu iz perioda kad je Severina još bila na CD-u.

„Ja sam opsjednuta čistoćom.“ Naravno, usisala si dio poda koji vide gosti i upalila svijeću „fresh cotton“. Sve ostalo uredno diše, raste i razvija se po stanu zajedno s vama. Bitno da ne živite s toksičnim ljudima, a ove toksične organizme po madracu, klimi i kupaonici ste nekako prihvatili kao obitelj.

Nemate pojma s kim sve živite.