Nije to kad dobijete povišicu. Nije ni kad vam muž kaže da je samoinicijativno oprao kupaonicu. To bi zahtijevalo liječničku potvrdu da ne halucinirate. To je onaj veličanstveni dan kad znate da vam sutra dolazi čistačica.

Odjednom se svijet čini ljepšim.

Šalica od kave ostane na stoliću? Neka je. Mrvice na podu? Neka ih. Hlače preko stolice? Ma koga briga. U sudoperu tri tanjura, četiri žličice i šalica? Krasno, mrtva priroda rekli bi umjetnici. Najljepše od svega, nitko ne osjeća potrebu da išta poduzme…jer sutra dolazi čistačica.

Sutra. Najljepša riječ hrvatskog jezika nakon “gratis”.

Taj dan “prije” ima posebnu atmosferu. Nešto između petka popodne, prvog dana godišnjeg i trenutka kad otkažu obiteljski ručak na koji vam se ionako nije išlo, a vi ste već kupili kolače. Mljac!

Čak i ukućani odjednom postanu podnošljivi. Muž ostavi čarape pokraj kreveta? Ma neka ga, srce moje. Dijete prospe mrvice po kauču? Neka jede, zlato mamino. Pas unese malo zemlje? Neka, duša draga, nije ni njemu lako s nama. Nema predavanja o kućnom odgoju, prijetnji oduzimanjem mobitela ni pasivno-agresivnog lupanja kuhinjskim ormarićima (ako imate usporivače, ne znate šta propuštate).

Samo mir. Gotovo zen.

I evo ga…”sutra” je svanulo…

Čistačica očisti kuću. Podovi blistaju, kupaonica miriši, slavine se sjaje. I tada, umjesto očekivane nirvane, počinje teror.

“Ne hodaj tu u tenisicama!”

“Pa zar moraš baš sad jesti?!”

“Tko je ostavio čašu na stolu?!”

“Pa danas je bilo čišćenje!”

Muž se povlači u sigurnu zonu. Djeca hodaju kao da prelaze preko minskog polja. Pas više nije član obitelji nego pokretni izvor dlaka koji očito namjerno sabotira kućni red. Kuća je savršena, ali u njoj više nitko ne smije živjeti.

Potpuno pogrešno ste shvatili luksuz profesionalnog čišćenja. Najveći luksuz nije onaj trenutak kad vam je kuća savršeno čista. Nego onaj dan prije, kad vas savršeno boli briga što nije. Jer znate da će sutra biti. I da pritom nećete morati mrdnuti ni prstom. Uživajte u tom danu prije čišćenja. Ostavite šalicu na stolu, ne popravljajte jastuke i ne trčite za svakom mrvicom. Neka vam dom barem jedan dan izgleda kao mjesto u kojem netko stvarno živi, a ne kao izložbeni salon u kojem je zabranjeno dirati eksponate. Uostalom, kuća je tu da služi vama, a ne vi njoj.

I ako vas netko pita zašto ništa ne pospremate, slobodno recite da ste u fazi pripreme prostora za dolazak stručne osobe. Zvuči puno ozbiljnije od “ma zaboli me”. A znači potpuno isto.

P.S. Naši klijenti dan prije čišćenja dobivaju SMS podsjetnik o dolasku naših djelatnica. Službeno, da ne zaborave termin. Neslužbeno, kao zeleno svjetlo da ostatak dana budu potpuno beskorisni, bez grižnje savjesti i bez najmanje namjere da se poprave.