Sve počinje s uzbuđenjem.
Ideja. Plan. Popis.

Počinješ s premještanjem namještaja „da bude više prostora“. Skidaš paučinu, ne daj Bože da to netko vidi. Kao da je paučina porok, a ne prirodan nusprodukt života. Usput očistiš prašinu s rubova koje nisi taknula od pandemije. Mijenjaš posteljinu. Jer netko će sigurno ići ubiti oko. Iako znaš da neće. Ali eto. Neka bude. Zatvaraš vrata od sobe srama. Složiš salvete u oblik cvjetića.
Izvadiš čaše koje koristiš samo kad dolaze gosti. Ubaciš eterično ulje u difuzor. Čak i WC četku opereš.

Znaš da si pukla, ali ne znaš točno kad.

I onda…

Dolaze gosti.

Smiju se.

I nose čips.
I prosipaju čips.
Dijete prolije sok.
Netko baci ubrus pored kante. Netko se izuje, a ti ne znaš jel’ ti više smeta što je ili što nije.

Poslužila si:
Hrenovke u tijestu.
Sendviče.
Tortu s likom kojeg dijete voli ovaj tjedan

Svi se zabavljaju.

Smijeh, vino, mrvica po mrvica…

Ti ne piješ.
Ne jedeš.
Ne sjediš.

Odu.
Ti ostaješ.
S ostacima.

Šareni konfeti, smrskane kokice, komadići balona…Netko je zalijepio plastelin za radijator. Nisi znala da to može, ali sada znaš.

Svi kažu:
„Bilo je top!”
Ti kažeš:
„Top? Što točno, to što sam tri sata glancala da bih sad tri dana sanirala štetu?”

Prije si čistila s nadom.
Sad čistiš s bijesom.
I usput jedeš ostatke iz plastične zdjelice jer nisi jela cijeli dan.

Ništa te ne ponizi kao ročkas u vlastitom domu.
Jer glumiš domaćicu, konobaricu, slastičarku, animatora i na kraju čistačicu.

Ovo je definicija modernog rođendana.

A danas dječji rođendani nisu događaj.
Oni su turneja.

Jedan u školi.
Jedan na treningu.
Jedan u igraonici.
Jedan doma za noniće, tetke i susjede koje još ne mrzimo.

I svaki put baloni, torte, darovi, konfeti…

Ali najgori je ovaj domaći.

Dala si sve.
Vrijeme, živce, nove jastučnice.

I nitko nije primijetio da su salvete bile složene kao cvjetići.