Čišćenje je tehnički posao.
Ali odnos nije tehnički.

U realnosti u kojoj je čišćenje nešto što „može svatko“ i „nije to neki posao“, jedna žena je kupila cvijet drugoj ženi jer dolazi Dan žena.

Zvuči banalno.
Ali u svijetu u kojem se čistačice sjetiš tek kad nešto nije dobro, cvijet je mala revolucija.

Sad će netko reći:
„A neš’ ti… šta je tu posebno?“

Baš to.
Ništa posebno. Samo elementarna kultura.
Koja nam, ruku na srce, često fali.

Ovo je cvijet za ženu koja dolazi čistiti.
Ista žena dolazi u isti stan.
Zna gdje je granica između profesionalnosti i intime.

Ne dira uspomene.
Ne komentira nered.
Ne koluta očima.

Tu se ne događa marketing.
Tu se ne događa taktika.
Tu se gradi odnos.

Ne familijarni, nemojmo pretjerivati.
Profesionalni.

Ali profesionalnost bez ljudskosti je sterilna.
A ljudskost bez profesionalnosti je kaos.

Ovo je trenutak gdje su se te dvije stvari poklopile.
I procvjetale.

Je li moguće da je ovako malo dovoljno da ti uljepša dan?
Je.

Ovo nije cvijet iz pristojnosti.
Ovo je cvijet iz odnosa.

Možda prava elegancija nije u torbi, ni u adresi, ni u kvadraturi stana.
Možda je prava elegancija u tome kako se odnosiš prema ženi koja ti briše prašinu s police.

Divno je imati ovakve klijentice.