Vrijeme je kad se svi pravimo da je život reklama…pahuljice padaju, zvončići zvone, vi ste nasmijani, a stan vam miriše na bor i neuspjele ambicije.

Sezona je kolektivnog ludila i svake godine si iznova obećamo:
„Ove godine NEĆU poludjeti.“
„Ove godine ću ranije.“
„Ove godine ću biti organizirana.“

A svake godine je isto. Ljudi trče, čiste u ponoć, zapliću se u lampice i iluzije.

Treba počistiti!
Treba skuhati!
Treba kupiti!
Treba biti sretan!

Bor se suši, brašno je po cijeloj kuhinji, muž se slučajno sakrio u garažu, djeca luduju, a mama dolazi u goste, svekrva još prije, a obje vide prašinu i kroz zatvorene oči.

I onda, u naletu očaja, usisavate u 23:47, u jednoj ruci krpa, u drugoj pjenušac iz Lidare, a vi se pitate: „Da li je normalno da vidim dvije jelke?!“

Nije.
To je pjenušac.
I predblagdanski živčani slom.
Idealna kombinacija.

Zato vam Grinch daje savjet godine:
Ne čistite sami.
Delegirajte.
Prepustite.
Spasite živce, brak, djecu i kućne ljubimce.

Poanta blagdana nije da izgorite kao četvrta adventska svijeća.
Ako već morate dočekati Božić kao sav normalan svijet, radije budite malo pijani i sretni, nego trijezni i na rubu živaca.

Najbolje mi je kad me nazovete tamo negdje oko 22.-og:
„Molim vas, može li netko doći sutra? Znam da ste puni i da tražim čudo, ali samo malo brzinski…“
A ja vam kažem svoju blagdansku mantru:
„Sutra vam mogu poslati samo zagrljaj, čuda su nam rasprodana do siječnja.“

Nemojte me mrziti zbog toga.
I Grinch ima dušu.
Možda malu.
Ali ima.

Ali da, shvaćam vas.
U ovo doba godine svi smo malo ludi.
Zato ja od danas prelazim na maintenance mode.

Nema više termina i dogovora, nema više postova, nema pametovanja…

Živjeli, ljudi.
Neka vam je bor ravan, raspored pun, a glava prazna.

To je to od mene do iduće godine.
Odjavljujem se.
Over and out.