Zanimljivo je kako ljudi bez problema plate 30 – 50 eur da im netko opere auto, ali kad treba očistiti stan u kojem žive, ured u kojem rade ili poslovni prostor u kojem primaju klijente, onda odjednom krene:

„Pa zašto je to toliko skupo, to je samo čišćenje…“

Ne, nije.
To je logistički, vremenski i mentalni sudoku na hard modu.

U stan i ured ulaze svi i sve: ljudi, djeca, radnici, klijenti, psi, kava, pizza, ideje i živčani slomovi.
I tko to skuplja? Tko to vraća na nulu? Mi.

Evo što plaćate, a nikad ne vidite:
Ljudi – znaju što rade i ne padaju s Marsa.
Bolovanja i godišnji – još uvijek rade ljudi (ovi isti koji ne padaju s Marsa), ne roboti.
Vozila (ne putujemo na metlama) – gorivo, gume, servisi, registracije, parking, amortizacija živaca u prometu.
Dolazak i odlazak – teleportacija je još u beta verziji.
Prazan hod – čekanja, traženje parkinga, zaključavanja, otključavanja, liftovi koji se kvare…
Oprema i sredstva – profesionalna, učinkovita i skuplja od onih iz Lidare.
Hands on trening – kako nešto očistiti i ne uništiti.
Organizaciju – netko mora znati gdje se tko nalazi, tko kasni, tko mijenja koga…

I najskuplji dio:
Preuzimanje odgovornosti – kad nešto krene nizbrdo, pišete i zovete mene…

Cijena čišćenja nikad nije cijena krpe i sredstva za čišćenje.
To je cijena svega što ne vidite, ali bi itekako primijetili da ne postoji.

I ne, čišćenje ne može odraditi krpa i dobra volja.
Čišćenje odrađuju ljudi, logistika, vozila, vrijeme, stres, organizacija i iskustvo.

„Ma jel’ može to jeftinije?“

Može.
Ako želite rezultat koji izgleda kao da je netko čistio s pola volje i četvrtinom standarda koje itko normalan smatra prihvatljivim.

Čišćenje nije luksuz.
Čišćenje je infrastruktura.
A infrastruktura nikad nije jeftina.
To je ta famozna cijena.

Jeftino čišćenje ne postoji, postoji samo jeftino očekivanje.