Odlazim na godišnji, spremam se za more.
Ali prije toga treba srediti stan.
Stan mora izgledat kao da nikad nisam živjela u njemu.

Jer što ako ne dođem natrag? Padnem, nestanem, pregazi me nešto.

Mislim doslovno ako umrem.
I netko mora ući u stan.

Otvori vrata.

I vidi…sve.

Zato…

Prije nego spakiram kupaći, moram spakirat stan. Ne za sebe već za one koji bi mogli doći kad i ako mene više ne bude.

Krpa. Spužva. Gumene rukavice.
Generalka na najjače!
Difuzor na 3.
Smilje u vazu.
Da zamiriše normalnost.
Kao da sam živjela fino i civilizirano.

A zapravo cijeli dan urlam na sve što hoda i jedem bolonjez direkt iz padele jer sam tanjure već oprala.

Ne čistim jer volim čisto.
Volim red isto kao što volim špinat.

Ali ako me nema…
neka ostane dojam.

Kao da sam bila žena s difuzorom i stabilnim ritmom spavanja.

Evo savjeta kojeg niste tražili:

Dajte nam ključ.
Vi se odmorite.
A ako i završite na obdukciji, nećete ni znati koliko smo dobro počistili.

I ne zaboravite dobru staru mudrost…

Čistoća više nije pola zdravlja, nego pola reputacije.